Iako je prošlo 148 godina od rođenja Marije Jurić Zagorke, književnice i prve hrvatske profesionalne novinarke, pitanja kojima se bavila, problemi na koje je upozoravala kroz svoj novinarski, književni i aktivistički rad i danas su aktualni, a drugačije prezentirani.

Ovim riječima razgovor počinje Ana Zbiljski, stručna suradnica i voditeljica programa Zagorka u Memorijalnom muzeju Marija Jurić Zagorka u hrvatskoj prijestolnici. U tom je stanu Zagorka umrla u noći s 29. na 30. studeni 1957 na Dolcu 8.

Revolucionarka umjesto supruge, domaćice i majke

“Rođena je u selu Negovec u blizini Vrbovca 2. ožujka 1873. i to u relativno bogatoj obitelji, iz višeg društvenog sloja pa se smatralo da ima samo tri zadaće u životu biti supruga, majka i domaćica. O položaju djevojaka iz uglednih obitelji krajem 19. stoljeća kasnije je napisala i roman 'Mala revolucionarka“, govori Ana Zbiljski za Bljesak.info.

Foto: Bljesak.info / Naslovi

Ipak, Zagorka je htjela raditi, postati neovisna, brinuti se sama za sebe, što tada i nije baš dočekano s oduševljenjem.

“Njezina novinarska karijera bila je otežana upravo zbog činjenice da je žena – jer profesionalno je novinarstvo bilo rezervirano tada isključivo za muškarce. Osim što je bila prva profesionalna novinarka, bila je i prva politička novinarka. Treba imati na umu da je to još uvijek vrijeme kada tek počinje borba za politička prava žena, a mi ovdje imamo jednu novinarku koja piše o politici, izvještava s parlamentarnih zasjedanja u Zagrebu, Budimpešti i Beču, a ima i veliku ulogu u raskrinkavanju Fridjungovog procesa, montiranog suđenja koje je imalo za cilj razbiti Hrvatsko-srpsku koaliciju, koja je u tom trenu radila velike probleme vlastima“, napominje Zbiljski.

Foto: Bljesak.info / Izdanja

Tijekom svog novinarskog rada, podsjeća, nije zaboravila ni borbu za ravnopravnost žena i socijalnu jednakost, kroz različite ženske časopise za koje je pisala i koje je uređivala, primjerice Ženski list i Hrvatica, aktivistički rad (1903. u jeku demonstracija protiv bana Héderváryja organizirala je prve ženske demonstracije, protiv njegova režima), te kroz svoj književni rad.

Romane javnost obožavala, a kritika nazivala 'literaturom za krvavarice'

Nažalost, još tijekom Zagorkinog života, a što se zadržalo u jednom dijelu javnosti i danas, smatralo ju se tek spisateljicom popularnih povijesnih romansi, dok je ona sebe smatrala novinarkom.

Autorica je povijesnih romana poput Gričke vještice, Jadranke, Gordane, Plamenih inkvizitora i mnogih drugih, a napisala je i prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice.

Foto: Bljesak.info / U domu Zagorke

Za svaki od romana provodila je teranska i arhivska istraživanja, a njezine su junakinje hrabre i odvažne žene koje kritički promišljaju o vremenu u kojem žive, imaju vlastite ideale i ne plaše se boriti za njih.

Preživjela dva svjetska rata i pet država

“Time je dala neku vrstu uzora ženama za koje se smatralo da trebaju biti pasivne, mirne, tihe i pokorne. Iako su romani od kritike često bili osporavani, govorilo se da piše 'šund literaturu za krvavarice', javnost ju je obožavala“, naglašava Zbiljski.

Zagorka je živjela u pet različitih država – Austro – Ugarskoj monarhiji, Državi SHS, Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji, NDH i FNRJ i preživjela dva svjetska rata i to bez da je ikamo odselila iz Zagreba.

Foto: Bljesak.info / Citati

“Svaka od tih država bila je multinacionalna te su problemi oko prava različitih naroda unutar nje stalno bili prisutni, kao i represija koja je pratila održavanje takve zajednice. Ono što je karakteristično za Zagorku i istovremeno zapanjujuće jest da je ona s većinom tih država dijelila neka uvjerenja prije nego je država nastala, ali svaki puta je bila razočarana na kraju. Tijekom Austro-Ugarske zalagala se za suradnju južnih Slavena, međutim, kada je takva država stvorena nakon Prvog svjetskog rata, bila je izrazita kritičarka režima“, podsjeća Zbiljski.

NDH joj zabranila pisanje i objavljivanje, kao i Titova Jugoslavija

Tijekom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, okrenuta je ideji stvaranja nezavisne Hrvatske, ali NDH nije ispunila njena očekivanja.

“Kada je NDH proglašena, Zagorki je zabranjeno pisati, zaplijenjen joj je časopis 'Hrvatica', a, kako spominje u autobiografijama zaplijenjen joj je i namještaj. Rečeno je da je imala dugovanja spram Austro-Ugarske. Sa stvaranjem Jugoslavije ispunjavaju se neki njezini ideali za koje se borila (žene dobivaju pravo glasa, veća socijalna jednakost, radnička prava), međutim, i ta ju je država odbacivala te su njezina djela neko vrijeme bila zabranjena. Vjerojatno da je danas živa, imala bi isti problem jer je bila osoba koja je uvijek kritički promišljala o stanju u državi i društvu i koja je uvijek vidjela prostor za napredak“, ističe.

Biskup Strossmayer bio je njezin mecena

Ipak, u njenom radu najviše ju je podržavao i bio mecena biskup Josip Juraj Strossmayer. Na njegovu je intervenciju zaposlena u Obzoru kada urednicima nije padalo na pamet zaposliti ženu. Potaknuo ju je i da piše povijesne romane.

Foto: Bljesak.info / Izdanja

“S jedne strane, tako je mogla izbjeći cenzuru koja je pratila njezine romane suvremene tematike (Roblje, Vladko Šaretić), a s druge strane, Strossmayer uvidio je u njoj talent da svojim djelima dopre do publike, prenese im svoje (i njegove) političke ideje i potakne ih na borbu. Posebno se to odnosilo na položaj žena u društvu“, kazala je.

Strossmayer je Zagorki do kraja svog života (umro je 1905.) bio zaštitnik i prijatelj i osoba na koju se mogla osloniti na početku svoje karijere, dok je još stvarala svoje ime i karijeru.

S vremenom je razvila i široku mrežu pristaša među političarima, književnicima, povjesničarima. Tom su krugu pripadali, između ostalih, Stjepan Radić, Silvije Strahimir Kranjčević, Zinka Kunc, Sunčana Škrinjarić, Eugen Kumičić, Frano Supilo, Milivoj Dežman, T. G. Masaryk.

Dugi popis (ne)prijatelja

“Ali je imala i mnogo neprijatelja i negativnih kritičara. Na početku njezine karijere, 'neprijatelji' su bili svi oni vezani uz vladajuću politiku i stranke, pa su je kritizirali i sa stranica Obzora koji je bio glavni opozicijskim novinarima, a književni modernisti i oni koji su smatrali da umjetnost postoji samo radi umjetnosti, naspram ideje socijalno angažirane književnosti“, kazala je Zbiljski.

Foto: Bljesak.info / Arhiva

Otto Kraus, tadašnji novinar Agramer Zeitunga i doživotni predsjednik Dioničke tiskare koja je izdavala Obzor autor je etikete 'šund literatura za kravarice'.

“Neprijatelji su joj bili i Julije Benešić iz kazališnog života, Branimir Livadić i Vladimir Lunaček, potom novinarskog svijeta Ljubomir Maraković i Mato Hanžeković. Možda najpoznatiji sukob imala je s A. G. Matošem, koji se izrazito negativno osvrtao na njezina književna djela, međutim, čini se da je kasnije promijenio mišljenje, barem privatno“, ističe.

Prema nekim zapisima suvremenika, Matoš je u jednom privatnom razgovoru rekao kako on u biti nema ništa protiv Zagorke i kako ona sasvim dobro piše, međutim, da on to ne može javno reći jer će onda još manje njegova djela čitali, a ipak mora zarađivati.

“Matoš je samo jedan od primjera da su Zagorkini suvremenici mijenjali svoj odnos prema njoj kroz godine, a ovdje još možemo spomenuti i Rudolfa Habeduša Katedralisa (književnik i novinar), Josipa Bacha (intendant HNK), a moguće i K. Š. Gjalskog te Branimira Livadića“, napominje Zbiljski.

Memorijalna soba – namještaj, pisaća mašina, izdanja romana i čak 85 lenti

U Zagorkinom Memorijalnom stanu posjet je fokusiran na priči, interakciji, razgovorima s posjetiteljima, a ne toliko razgledavanju.

Foto: Bljesak.info / Izdanja

“Većina Zagorkinih predmeta stala je u jednu memorijalnu sobu, odnosno, namještaja. Tu su pisaća mašina, izdanja njenih romana, lente koje čuvamo u vitrini. Imala ih je 85, a dodjeljivane su joj povodom praizvedbi premijera, obljetnica. To je bio običaj tada – na neko važno svečano događanje donijeti vijenac na kojem je zavezana lenta s natpisom“, ističe.

Natpisi na lentama 'variraju', od formalnih do manje formalnih, ali zajedničko im je to što svjedoče o poštovanju i ljubavi koju su darivatelji osjećali spram Zagorke.

“Nama danas može zvučati, a i izgledati malo čudno činjenica da na primjer u kazalištu imate hrpu vijenaca, međutim, tada je bila iznimna čast dobiti ovakav poklon“, objašnjava Zbiljski.

U stanu je Zagorka povela zadnjih 19 godina života. U memorijalnoj sobi je stalni postav zbirke, u središnjem prostoru se odvijaju tribine, predavanja i druga događanja koja organizira Centar za ženske studije.

Centar za ženske studije u Zagorkinom je stanu od 2009. godina kojeg je ranije Grad Zagreb otkupio od njenih nasljednika.

Foto: Bljesak.info / Arhiva

“Provodimo dokumentacijsko-informativne, obrazovne i kulturne aktivnosti vezane uz njegovanje, proučavanje i promicanje Zagorkine baštine i drugih tema vezanih uz ženskog stvaralaštvo. Svake godine organiziramo Dane MJZ u studenom, obilježavamo njen rođendan, organiziramo tribine, znanstvene skupove, grupne posjete“, nabraja nam Zbiljski.

Broj posjetitelja je na godišnjoj razini oko 3000 što je za njih, kao mali memorijalni prostor veliki broj.

“Svake godine bilježimo sve veći broj posjetitelja, a tako bi bilo i ove da nije bilo pandemije. Imamo zaista veliki broj posjeta osnovnih i srednjih škola iz Zagreba, ali i iz Hrvatske, i taj se broj svake godine povećava“, kazala je.

Kao posjetitelje imaju dnevne bolnice, učeničke domove, različite organizacije, turiste.

Zbog organizacije prvih ženskih demonstracija završila u zatvoru

“Ipak, i turistima i nama je žao što nijedan njezin roman do sada nije preveden barem na engleski jezik“, napominje Zbiljski.

Za posjetitelje imaju različitu ponudu memorabilija vezanih uz Zagorku poput magneta, šalica, rokovnika, razglednica, platnenih torbi itd.

Foto: Bljesak.info / Režimi joj zabranjivali pisati

“Imamo i Vodič Zagorkinim tragom kroz Zagreb, autorice Slavice Jakobović Fribec na hrvatskom i na engleskom jeziku, a ove smo godine ponovno tiskali strip Zagorka: biografija Lee Kralj Jager, također na hrvatskom i engleskom jeziku, koji govori o kratkoj epizodi iz Zagorkinog života 1903. kada je organizirala prve ženske demonstracije, bila glavna urednica novina Obzor' te završila u zatvoru zbog političke djelatnosti“, kazala je.

Izrazito se zalagala za prava i ravnopravnost svih ljudi, pa je primjerice, podsjeća Zbiljski, i u svojim romanima ispod površine pisala o tome, poput Tajne krvavog mosta.

“U njemu imamo glavnog junaka Juricu Meška i Stanku, u koju se on zaljubljuje dok Stanka još uvijek glumi poručnika Stanka, a Meško uopće ne znam da je njegov dobar prijatelj u stvari žena. Na kraju se sve razjašnjava time da je Meško predosjetio da je Stanko u biti Stanka“, kazala je.

Zagorka je danas sve više tema istraživanja

Njena neiscrpna tema bila je i položaj žena u društvu. Zagorka se borila da uopće može raditi kao novinarka, a danas ipak živimo u svijetu gdje žene, barem u teoriji, mogu raditi u bilo kojoj profesiji.

“Nasilje u obitelji i nasilje nad ženama općenito i danas je učestala pojava. Zapravo je žalosno da se u 21. stoljeću to i dalje događa, a još više da se ne sankcionira onako kako bi trebalo. Istodobno se puno i malo toga promijenilo od Zagorkinog vremena, kada je i ona sam bila zarobljena u braku punom nasilja, a društvo se pitalo čime je ona potaknula takvo ponašanje jer njezin je suprug sigurno nije udario, zaključao na tavan i/ili ostavio bez hrane bez razloga. Danas imamo zakon, koji bi trebao štititi žrtve, ali i dalje se žene pita čime su izazvale takvo ponašanje (posebno u slučaju silovanja). Dovoljno je reći da imamo još mnogo prostora za poboljšanje i nastavak Zagorkine borbe“, smatra Zbiljski.

Foto: Bljesak.info / Naslovi

Zagorka, ipak, s vremenskim odmakom u hrvatskoj književnosti i javnosti, sve više prostora ima. Iako je još uvijek prati stigma autorice šund literature, danas je sve više tema istraživanja, proučava se njen novinarski i aktivistički rad za ženska i ljudska prava, a revalorizira se i njeno stvaralaštvo.

“Zagorkin je život i dalje pun nepoznanica. Skup 'Marija Jurić Zagorka' znanstveno – književnog karaktera organiziran prvi put 2007., pa sve do danas, rasvijetlio je neke informacije i sfere njenog života. U školama je uvedena kao lektira u osmom razredu, doduše izborna, ali nalazi se u čitankama“, kazala je Ana Zbiljski, voditeljica programa Zagorka u Memorijalnom muzeju Marija Jurić Zagorka u Zagrebu za Bljesak.info.